Sunday, July 3, 2011

"UN DIA DE VIDA" /One Forgotten Mexican Movie/


"UN DIA DE VIDA" /One Forgotten Mexican Movie/

* ...AND I ONLY WANT TO LIVE ONE DAY MORE... *


* Mexican film "Un Dia De Vida" /"One Day Of Life"/ from 1950 and the well known song, the mexican birthday song "Las Mañanitas". Remembering a fairer, happier times ... This is a great romantic movie, with unforgettable Mexican music. The brief plot: the movie is about two men in Mexican revolution, one being a high military officer and another, being sentenced for capital punishment. The mother of one of them come to see the prisoner, but she was not told that these guys, previously close friends, are now adversaries. The movie has nice cinematography, was done in great BW, and was extremely popular in the Eastern Europe.
---
The original title is Un Día de vida
Director - Emilio Fernández
Release Date: 23 November 1950 (Mexico)
* The last known copy of this movie has been preserved in the "La Cinémathèque de Yougoslavie", where it was extremely popular in fifties. It's allmost imposible to get a copy.
*************************







*LEOPOLDO MENDEZ, Un Día de Vida (A day of life), 1950 /Medium: Linoleum cut








ISDB:
Un día de vida (1950)
User Rating: 8.5/10
Director:
Emilio Fernández
Writers:
Emilio Fernández (writer)
Mauricio Magdaleno (writer)
Release Date:
23 November 1950 (Mexico)
Production: Cabrera Films, Francisco De P. Cabrera
Genre: Drama | Romance | War

Actors: Columba Domínguez | Roberto Cañedo | Fernando Fernández | Rosaura Revueltas | Eduardo Arozamena | Julio Villarreal | Arturo Soto Rangel | José Torvay | Jaime Fernández | Agustín Fernández | Salvador Quiroz

Original Music by
Antonio Díaz Conde
*AWARDS/nominated:
Ariel Awards, Mexico
1951 Nominated Silver Ariel Best Supporting Actress (Mejor Coactuación Femenina)-Rosaura Revueltas*
*************************
*Emilio Fernández, director: "El Indio" Fernández (born Emilio Fernández Romo; March 26, 1904 – August 6, 1986) was a Mexican actor, screenwriter and director of the cinema of Mexico.
Emilio Fernández Romo (Mineral del Hondo, Coahuila, México, 26 de marzo de 1904 – Ciudad de México, 6 de agosto de 1986)



 
Fernando Fernández (9 de noviembre de 1916, en Monterrey, México - Ciudad de México, México, 24 de noviembre de 1999)

Roberto Cañedo Ramírez (n. Guadalajara, Jalisco ; 30 de marzo de 1918 - f. Ciudad de México, México; 16 de junio de 1998)

Rosaura Revueltas Sánchez (6 de agosto 1910, Lerdo, Durango, México — 30 de abril de 1996, Cuernavaca, Morelos, México)



*Mamá Juanita from "UN DIA DE VIDA": Rosaura Revueltas - Rosaura Revueltas Sánchez (August 6, 1910 – April 30, 1996) was a Mexican star of screen and stage, and a dancer, author and teacher.
* Esther Luquin y Rosaura Revueltas -Las Islas Marías (1951)
Columba Domínguez Adalid (Guaymas, Sonora, 4 de marzo de 1929 - Ciudad de México, 13 de agosto de 2014)
Columba Domínguez


--- Comments:

---"This is great romantic movie, with unforgettable Mexican music. The brief plot: the movie is about two men in Mexican revolution, one being a high military officer and another, being sentenced for capital punishment. The mother of one of them come to see the prisoner, but she was not told that these guys, previously close friends, are now adversaries. The movie has nice cinematography, was done in great BW, and was extremely popular in Yugoslavia in fifties. My mother used to watch the movie three times and cried each time, I watched that movie in the cinema on June 17th, 1986 and cried too. A copy of the movie has been preserved in the "La Cinémathèque de Yougoslavie" and I mention this because I've heard that the original negative has been lost, so somebody from Mexico might be interested in preserving this gem". (D.Pokrajac,Dover,DE,USA)


---"Mexico has just gone through revolution led by Emiliano Zapata Salazar (August 8, 1879 – April 10, 1919). Young and good-looking Cuban journalist Belén Marti comes to México on business, to write about changes in the country. Soon she finds out that colonel Lucio Reyes has been sentenced to death. As a last wish, colonel is allowed to see his mother, Mama Juanita. Belen accompanies Lucio to his native village. There, Lucio sings mananitas to his beloved mother. Belen falls in love with him.

At this point, no one can hold back tears, including Cuban journalist, Mama Juanita and cinema's audience. I cried too, both time I watched the movie. The movie was extremely popular in Yugoslavia in early 60s. Songs from the movie were translated into Serbian, mainly titled as "Jedan dan života" or "Mama Huanita" and were sang by such great singers as Predrag Cune Gojković, Slavko Perović, Čobi with the group Pro Arte, Mišo Kovač /Croatia, etc...

After seeing his mother for the last time, Lucio returns to prison, only to be shot dead next morning. Mama Juanita comes to prison to take her son's dead body". (Nomen Nescio,Switzerland)



* Mariachi Pulido - Las Golondrinas (from movie track "Un Dia De Vida",Mexico,1950)



* UN DIA DE VIDA *, Mexico, 1950, full movie /Youtube

 

ALSO,
versions of "LAS MAÑANITAS"
H E R E:
LAS MAÑANITAS 

9 comments:

  1. Cinematography by the great Gabriel Figueroa.

    ReplyDelete
  2. This film is nearly impossible to find. Thanks for the links.

    ReplyDelete
  3. Možete li da me podsjetite zašto glavni lik, u filmu "Jedan dan života", mora da umre.
    Uvijek plačem uz melodije iz ovog filma.
    Hvala

    ReplyDelete
    Replies
    1. INFO : "Jedan dan života,spada u najpopularnijie filmove prve polovice pedesetih u tadašnjoj Jugoslaviji.Priča o dva prijatelja od kojih je jedan osuđen na smrt streljanjem zato što nije želio pucati u narod.On moli svog prijatelja(časnika) da mu omogući još jedan dan života kako bi svojoj majci čestitao rođendan.Majka je mama Huanita,a u ovoj sceni svi(i sama majka-ali to drugim sudionicima nije poznato) znaju što će se dogoditi.Ova scena rasplakala je čitavu Jugoslaviju.Prema nekim izvorima,film je u Zagrebu 1952. ili 1953. godine neprekidno igrao 284 dana za redom pred rasprodanom dvoranom.U godinama koje slijede mnogi pjevači i sastavi snimili su tu pjesmu pod raznim nazivima(Pro Arte,Ansambl Paloma,nikola Karović,slavko Perović,Mišo Kovač itd.)" >komentar ZAM>. Inače, film je zabranjen i uništen negativ u Mexiku najviše zbog pro-kubanskih stavova, prikrivenih, oko podele zemlje sirotinji, a ne zbog odbijanja poslušnosti vojnih lica. HVALA NA VAŠOJ PORUCI! Film inače se vrti na Zoutube sajtu, ali je to ipak jedna te ista kopija -sačuvana u Jugosl. kinoteci, BGD. Pozdrav!

      Delete
    2. ***NEKI KOMENTARI:
      "Jedan dan života (Emilio Fernandez)
      Meksički film snimljen 1950. godine. Stigao u Jugoslaviju posle zatezanja odnosa sa Sovjetskim Savezom, kada se jugoslovenska kinematografija okrenula još uvek prijateljskom, a ideološki prihvatljivom Meksiku. Film u svetu (pa ni u samom Meksiku) nikada nije postao poznat, ali ga starije generacije Jugoslovena znaju napamet. Film je pokrenuo fenomen "jugomeksikanaca", pa je pod njegovim uticajem na području Jugoslavije formirano nekoliko marijači bendova. Nekoliko pesama iz filma je prepevano na srpski jezik, a najpoznatija (i ona koja se najduže održala) jeste "Jedan dan života".
      Film je o meksičkoj revoluciji koju je predvodio Emilio Zapata. Jedan mladi oficir, učesnik revolucije, osuđen je na smrt, ali mu je dopušteno (dao je časnu reč da neće pobeći) da dan pred pogubljenje ode u svoje selo, na proslavu rođendana svoje majke (čiji su muž i svi sinovi izginuli po ratovima i revolucijama). On provodi taj jedan dan i noć veseleći se sa majkom i prijateljima (nikome ne govori o predstojećem streljanju), a potom se vraća u prestonicu, gde ga streljaju."
      ***
      "Dobro se sjecam te rijeke suza koja je zapljusnula grad kada se u nekoliko kina sezdesetih godina , pojavio film „“Jedan dan zivota“, film o mami Huaniti i njenom sinu,stasitom mladicu sa visokim vojnim cinom koji je zbog neke nesmotrenosti bio osudjen na smrt . Bio je to jedan od najposjeceniji filmova u istoriji pokretnih slika kod nas.
      Majka je bila mala sjeda starica, a sin lijepi „latinos“ tankih brcica, krupnih crnih ociju, biserno bijelih zuba, bujne crne kose sa dosta brilijantina pa se presijavala kao zvjedana prasina. On je bio pravi dasa i preteca ljepotana iz danasnjih juznoamerickih sapunica.Tu je bila i njegova prelijepa djevojka dugogodisnja ljubav, i opet na njoj treba primjeniti slican opis koji odgovara danasnjim ljepoticama iz ti istih serija. Mnostvo gudaca i trubaca sa sombrerima i poncima u meksickim nosnjama je cvililo od pocetka do kraja filma, uvjek jednu te istu srceparajucu melodiju, kad joj je bilo,…. ili kad joj i nije bilo,… tu mjesta. Uglavnom stalno i bez prestanka.
      Elem, cijeli grad je plakao i suzio, a film se vrtio i vrtio.
      Mladici su pustali brkove a zene imale podocnjake i bile podbule od placa mnogih pretstava koje su uvjek ponovo gledale. Dok su svi zajedno kao da su u nekom dalekom snu ili u potpuno drugom svijetu, u toku dana, pjevusili melodiju iz filma dok su kao mjesecari sa staklenim pogledom lutali gradom. Melodiju koja se uvlacila u sve pore stvarnosti i sve pore ljudske duse.Zavladao je pravi neprolazni ljubavni bol koji je prijetio da kroz „Jedan dan zivota“, zaista paralise svaku drugu pomisao osim ceznjive price o ljubavi i smrti koja je lebdila nad gradom.
      E nekako tada u toj tuznoj i placljivoj atmosferi na scenu je dosao on mladi i lijepi vitez i to odjednom kao zvijezda padalica , koji je na svim gradskim igrankama od Morde do Duvanjare i Pofalica umjesto tuzne „Mame Huanite“ zapjevao neodoljivim barsunastim baritonom „Meksiko Meksiiiiiiko“ i okrenuo drugu stranu ploce, a i drugu veseliju stranu zivota u nasem gradu.
      Bio je to Dragan Stojnic, covjek koji je nakon toga suvereno zavladao muzickim nebom."
      ***

      Delete
    3. ***
      "Na vrhu tog nepreglednog popisa nalazila se famozna pjesma “Mama Huanita (Jedan dan života)“ koju su u različitim prepjevima obradili Predrag Cune Gojković, Ivo Robić, Ivica Šerfezi, Mišo Kovač, Pro Arte i dvije najveće zvijezde Yu-Mexa, Beograđanin Slavko Perović i Nikšićanin Nikola Karović. Kad se njihovim zlatnim i platinastim tiražama pridodaju izvedbe anonimnih zabavljača po hotelskim terasama, svadbama, rođendanima i pučkim veselicama, ispada da je “Mama Huanita” u ovim krajevima ostavila puno dublji trag od “Satisfaction” ili “Smoke On the Water”. Sve je zakuhao jugoslavenski komunistički moćnik Moša Pijade poslije rezolucije Informbiroa. Iz ovdašnjih kino dvorana tada su naglo iščezli ruski filmovi. Američki su za režim bili još opasniji pa je Moša preporučio da se rupa u ponudi zatvori uvozom iz Meksika. Gotovo netaknut Drugim svjetskim ratom Meksiko je tijekom četrdesetih bilježio veliki ekonomski rast koji je bio podloga za razvoj živahne nacionalne kinematografije, u velikoj mjeri inspirirane Hollywoodom, ali upadljivo obojene lokalnim koloritom . Iz rustikalnog svijeta marijačija, pončosa i sombrera izronili su filmski junaci beskrajno odani ženama, alkoholu i revoluciji. Ideologija tih revolucionara okupljenih oko Emiliana Zapate i Pancha Ville bila je pomalo nejasna, no na ekranu se jasno vidjela njihova klasna borba. Prikazani kao zaštitnici potlačenih seljaka, do posljednjeg daha suprotstavljeni gramzivim veleposjednicima, potpuno su odgovarali komunističkoj propagandi koja još nije bila spremna za vlastitu proizvodnju partizanskih filmova. Početkom pedesetih iz Meksika je stigao film Emilia Fernandeza “Jedan dan života”. Strogo kontroliranu jugoslavensku granicu s njim je prešla i “Mama Huanita”, prigodna filmska adaptacija tradicionalne rođendanske pjesme “Las mananitas”. Fernandez je bio vodeći meksički redatelj tog vremena, svjetski poznat kao prvi poslijeratni dobitnik Zlatne palme u Cannesu s filmom “Maria Candelaria”. U njegovoj biografiji naći ćete zanimljivih podataka o tome kako je nakon burne revolucionarne mladosti dospio na robiju pa je pobjegao u Hollywood gdje je pozirao kao model za kipić Oscar, ali nećete pročitati baš ništa o filmu “Jedan dan života” iz 1950. godine. Nakon osvajanja Zlatne palme Fernandez je režirao po tri filma godišnje i nizao uspjehe osobito na španjolskom govornom području, međutim “Jedan dan života“ je daleko najbolje prošao u Jugoslaviji. U zagrebačkim kinematografima prikazivan je čak 284 dana. Za par godina srušio je sve rekorde gledanosti, a “Mama Huanita” i meksikanski melos trajno su upisani u ovdašnju kolektivnu memoriju. Popularnost pjesama iz meksičkih filmova ubrzo se prelila u radijski eter kroz interpretacije na priučenom španjolskom i mnoštvo lokalnih prepjeva. Od 1953. u tome je prednjačio trio Dragana Tomljanovića, a zatim su na scenu stupili riječki trio TiViDi i Meksikanski orkestar Nikice Kalogjere. TiViDi se afirmirao obradama “Mama Huanita2, “Četiri staze”, “Aj, Halisko” i “Vedro nebo” (Cielito Lindo), dok je Nikica Kalogjera komponirao “Sombrero”, vjerojatno prvu domaću autorsku pjesmu u meksikanskom stilu. Moša Pijade umro je 1957. i nije mogao vidjeti što je sve donijela njegova promeksička direktiva. Produkcija Yu-Mexa proširila se do neslućenih razmjera pa su u nju istodobno ulazili renomirani pjevači šlagera poput Ive Robića i na drugoj strani neki živopisni tipovi poput Ljubomira Milića, lidera ansambla Paloma. "
      ***

      Delete
  4. Slobodan, what a great overview about "Un día de vida"!Social revolutions are always surrounded by intricated human emotions. Many thanks for the film link, I'll surely watch this weekend.

    Roberto Mago

    ReplyDelete
    Replies
    1. MUCHAS GRACIAS, AMIGO ROBERTO! I thank you so much for this comment. So sad, the Mexicans movie institutions don't have any negative copy of this movie at all! During the '50s the MEX government destroyed all copies -mainly for political reasons... This beautiful movie has been forgotten. Regards and all the best, my friend Roberto!

      Delete